četvrtak, 1. travnja 2010.

PRSTEN

Šetam ulicama grada. Bez nekog posebnog cilja. Tragovima prošlosti ...nazivam te šetnje, koje nemaju nikakvu realno opravdanje, a ipak su potrebne kao lijek, bez njih život ne bi bio ono što jest.
I grad je u štimungu kao i ja. Izlozi, koji više govore o umiranju nego o životu, ljudi sa zabrinutim licima, poneki pas lutalica, koji prividno

nedjelja, 20. rujna 2009.

BUTTERBROT






Pišem neku kolumnu za neki časopis i nekako mi ne ide od ruke. Očekivao sam da će biti problema dok ne počnem sa pisanjem, pa sam pripremio sitnicu za jelo. Kava i buterbrot. I razmišljam što staviti na papir. Dobro nije

srijeda, 1. srpnja 2009.

prije svega ...




U prvom redu pozdrav cjenjeni štioče, kako bi to rekao naš poznati sugrađanin Dragutin Tadijanović. Pozdravljam te gdje god me čitala ili čitao.
Nekoliko riječi o meni.
Imam 61 godinu, oženjen, otac dvojice sinova. Živim u Slavonskom Brodu ...umirovljenik. U „aktivnom životu“ bavio sam se novinarstvom i živio u Njemačkoj. Još uvjek se bavim novinarstvom, ali pokušavam značaj aktualnosti sve više potisnuti iz moga života. Zahvaljujući mojoj biografiji, mojemu pozivu i mojim godinama, raspolažem velikom arhivom sjećanja, zanimljivih susreta, poznanstava...

Priča sa sjeverne strane



ništa od toga
-Ma nema to. Nemožeš ti njima dokazat'. Uvjek ista priča. Ali džaba! Evo ja sam tu bio jutros u pet. Samo sam nakrmio, nisam ni nosio udice. Ma kakvi ovdje! Gdje ja