U prvom redu pozdrav cjenjeni štioče, kako bi to rekao naš poznati sugrađanin Dragutin Tadijanović. Pozdravljam te gdje god me čitala ili čitao.
Nekoliko riječi o meni.
Imam 61 godinu, oženjen, otac dvojice sinova. Živim u Slavonskom Brodu ...umirovljenik. U „aktivnom životu“ bavio sam se novinarstvom i živio u Njemačkoj. Još uvjek se bavim novinarstvom, ali pokušavam značaj aktualnosti sve više potisnuti iz moga života. Zahvaljujući mojoj biografiji, mojemu pozivu i mojim godinama, raspolažem velikom arhivom sjećanja, zanimljivih susreta, poznanstava...
Nisu do sada našli dovoljno pažnje, dovoljno vremena da im se posvetim. Medijima za koje sam radio nisu bile zanimljive.Odlučih to zapisati ...sortirati.
U puno životnih priča sam sudjelovao ...kao prolaznik ...kao sudionik ...kao slučajni promatrač... U vrijeme moga života dogodila se krupna povjest ...rušenje berlinskog zida ...stvaranje hrvatske države ...prvi čovjek na mjesecu ...rušenje Twensa u New-yorku ...oslobađanje od kolonijalizma u Africi ...i ratovi, ratovi ...sa svim svojim posljedicama.
Život piše najljepše priče. Ja ću ih samo zabilježiti i preko bloga pružiti i tebi mogućnost da ih upoznaš. Ako ti se neka priča ne dopada, ne pokušavaj krivicu za to tražiti kod mene. Ja ju nisam kreirao ...zapisah je samo.
I ne traži neku literaturu. Život, pravi autor ovih priča, ne zna za nju. On ima svoja pravila, koja mi nikada nećemo do kraja shvatiti i naučiti.
I to je bolje tako.
emil cipar
Nema komentara:
Objavi komentar