PARTIJA BELE

Hladan, vlažan,  zimski dan. Na brodskim ulicama živost. Osjeća se božični ugođaj, iako ni Sveta Lucija nije prošla. Nije Božić kad je Božić, već je Božić kad trgovci kažu da je Božić. Ne možeš se oduprijeti tom imperativu.  Neki ipak mogu. Ili moraju. To su umirovljenici. Jedan dan u mjesecu za puno njih je „Božić u malom“. Dan kada mirovina „legne“ na račun, ili kada ju poštar donese. Toga dana su svakodnevne brige nešto manje, a svijet izgleda mrvicu ljepše.

Danas je jedan takav dan. Poštar se požurio, pa je mirovina već u džepu. Ili je u džepu ono što je žena za isti odvojila. Bilo kako bilo, nešto je ipak u džepu. Na tržnicu, kupiti nešto voća, pa onda  u Dom umirovljenika na partiju „bele“, koja danas može potrajati nešto dulje.

Umjesto „bele“ u Domu umirovljenika, toga dana žučna diskusija.

-E jesi to vidio?! Oteše mi u pol bijela dana tristotine kuna! Eeeej! Tristotine! A zašto? Samo što sam preš'o ulicu na mjestu gdje uvjek prelazim. Ma evo tu ispred doma. Namjestila se policija i ubire. Jebo ih  onaj, koji ih je tu posl'o!

-Al tu nije pješački prijelaz, nema zebre!

-Jebala te zebra da te jebala. Ko će po ovakoj zimi čekat' na semaforu. Jesi popizdio! Pa ja odkada sam u mirovini idem odavde. A i drugi idu!

- E neće više! Volio bi vidit ko će se sada usudit!?

- Ma koji je tebi kurac! Ja ću uvjek tuda ići! Ma neće oni meni...! Vidit ćeš!

- Lako tebi! Imaš tri tisuće mirovine. Možeš deset puta prijeći. A kad bi prelazio tamo kod FINE, mogo bi dvadeset puta. Tamo su jednoj babi jučer naplatili stopedeset. Il'  možda samo ženama daju popust! Ono -pređeš dvaput, platiš jednom! Super!

-Ništa oni meni neće naplaćivat'. Pa nisam ja cjeli život radio, da bi me sada pljačkali. Pa kud na penzionere?! Što ne 'vataju one gore?

-E jebiga, -oni ne prelaze ulicu na mjestima gdje nema zebre. Ne prelaze ni na zebri. Oni uopće ne prelaze ulicu, oni su na ulici. Voze se u autima, a ulice moraju biti sigurne za njih. Šta misliš -naleti jedan takav  autom na tebe..., lupi te..., sjebe skupi auto..., 'ko će to platiti? I nije to onda šteta tristo kuna, već... To oni sad skupljaju..., ako se desi tako što..., da mogu ljudima platit. Al..., po meni -oni to krivo rade. Potpuno krivo! Ja bi penzionerima  zabranio prelazit na semaforu. Što ih više prelazi 'vako k'o ti, više je izgleda da će kojega zgazit'. I onda ne moraš više isplaćivat mirovinu. Pogotovu što je sad država u govnima.

-Ma jebi se ti! Ne moraš prelazit ulicu, pa možeš srati. Eeee..., ovo sam još zaboravio! Naplaćuje tako meni policajac...,  ja se svađam s njim..., a Luka..., jebote..., s druge strane vidio da se nešto događa...i prijeđe budala! Eeee jebote! I -normalno... - naplate i njemu.

-Ma daj šta tu kukaš za trista kuna. Jesi l' čuo nekidan Šukera u „Otvorenom“! Hrvatska će morat'  stegnut' kajiš za nekoliko milijardi, a ti sjeo na ti svoji'  jebenih tri tisuće pa nedaš nikome. E nemožeš tako! Eno ni Mesić još nije dobio plaću, a pitaj Boga - oće l' i dobit. Mor'o posudit' da ode u Njujork.

-Ma lako meni za Mesića i za njegovu plaću. Mene jebu ovi ovdje. Nije toga bilo do sada. To je..., odkad je Sanader metio onog Fabera... Kao..., on će smanjit kriminal...

- Pa i 'oće,- već je smanjio. Evo tebe sad opljačkaju... na primjer... I šta ti mogu uzeti!? Jesi platio piće? Nisi! E onda ti mogu uzet', maksimalno..., dvijetisućesedamsto. A onako bi uzeli tri. Razumiješ? To ti je odma u startu kriminal smanjen deset posto! A još te nisu ni opljačkali!

-Ma daj ne seri! Treba policija 'vatat one krupne ribe, a ne nas - jad i bjedu.

-A kako će 'vatat kad su penzioneri po ulicama. Tu moraš dat gas, ono; -duge cijevi na ulicama. Bi oni, al' jebiga, ne možeš na ulicu od penzionera. Dobili penziju, pa pitaju; -pošto je svijet? Jebe se njima što policija mora raditi svoj pos'o. Oni krenuli u šoping, raširili se po gradu..., briga njih za državne probleme.

-Brinem se ja za državu, koliko i država za mene. Evo još neznamo oćel' biti božićnica. I ako bude -bit' će sto kuna. Šta ti je to...?

-To nemožeš ni prijeć' preko ceste! Ni kod FINE! Najbolje - da oni  odma' daju tu lovu policiji, a penzioneri bi mogli dobiti jedan prijelaz -gratis. Tako bi svi imali nešto od toga. A i zgodnije je! Nema računovodstva. A možda bi kojega i zgazilo, pa bi to onda bio pun' pogodak. A možda je to što oni sada rade - baš to. Faber je rek'o da će policija djelovati proaktivno. Spriječiti zločine i kriminal u nastajanju. Razumiješ? Odkuda policija zna da ti nećeš počiniti zločin? Novaca imaš, stisnio si zube. Otkud oni znaju  da si ti njih stisnio samo zato da ih ne izgubiš. Možda si na putu nabaviti neku eksplozivnu napravu? U sumnjivom si djelu grada; -Vamo tržnica, vamo Dom umirovljenika... Sve su to fakti koji govore protiv tebe. I onda; -antiterostička jedinica te zaustavi, uzme ti lovu, a sve to pod krinkom nekoga kažnjavanja ilegalnog prelaženja ulice. I navečer -gledaš dnevnik, a ono nije se dogodio nikakav zločin..., nikakva eksplozija. A zašto se nije dogodila? Zato što je spriječena na vrijeme, razumiješ!? Znaju oni šta rade.Eeee...!

-Ma daj ne seri, nemogu te više slušat', jebote. Ma jel' tebi svejedno što nas ovako zajebavaju. Ti čini mi se još uživaš u tome!

-Kako nebi uživ'o kad vidim da živim u sigurnoj državi. Sve na svojemu mjestu. Institucije rade svoj posao... Penzioneri, k'o u svakoj uređenoj državi; -kukaju. Ko bi njima udovoljio? Evo -čovjek je živio u Njemačkoj, pa nek' ti on kaže. To ti je svugdje isto na razvijenom zapadu. Isti kurac!

-E stvarno! Ti si bio vani! Eee de mi reci...-ima li to tamo..., da policajac naplati kaznu, samo zato što je neko prešo preko ceste?

-Neznam! Nisam to doživio da policija sankcionira takve slučajeve. Ali moram reći da nisam niti vidio da netko prelazi preko ceste samo tako..., ako je u blizini semafor.

-'oćeš reći; -oni su kulturni..., oni to ne rade. Ma vidio sam ja njihovu kulturu..., nemoj ti meni pričat! Znam ja njih...

-Ne nisam mislio da su kulturniji od nas, ali su discipliraniji. Zna on da je svaki nestašluk nepovoljan po njegov džep, pa se tako i ponaša.

- Ma kad bi oni imali mirovinu k'o mi, bili bi isti! Lako ti je biti legalist, kad imaš mjesečno dvije tisuće eura u džepu. Nek on proba sa dvjesto eura bit faca.

- Ti hoćeš reći da si ti neka faca!? Eee... jaka faca, jebote. Možeš misliti; -pošla faca u šoping. Kupila kilu mandarina i još se cjenkala na pijaci. Onda faca ide na partiju „bele“. Možda danas bude kakvog „zvanja“, pa će oni vidit ko je faca. I ne prelazi faca cestu na semaforu. Maaa jok! Faca ide ravno, najkraćim putem... Kad ono, - tamo policija... Nema pojma da je to brodska faca..., i uzmu tristo kuna. To ti odma sjebe samopouzdanost..., i od face nastane pokisla kokoš...

- E jebemti..., ti si gori nego policija! Oni su uzeli tristo kuna..., neka su..., ko ih jebe... Ali ti uzimaš čovjeku dostojanstvo..., razumiješ! Gdje ću ja naići na neko razumijevanje. Ovaj sere kako su u Njemačkoj svi kulturni..., ti udario na zajebanciju..., - a šta će tek biti kad dođem kući...! Dođe mi da uzmem štrik...

-Ma daj ne seri! Ne možeš podnijet'  malo zajebancije! To nam je još jedino što imamo..., to nam ne mogu uzeti! Ni Faber, ni Sanader, ni Mesić...! Daaaj..., koji štrik! De izvadi karte da mi bacimo jednu! De donesi nam piće..., -jubilarni! Danas jubilarni...,-zaslužili smo!

Emil Cipar